"Ljudi su često podložni kritičnim mislima kojih nekada čak nisu u potpunosti svesni. Ove misli se „vrte“ oko sličnih tema, govore nam da nismo dovoljno dobri, da ćemo uspeti samo ako „guramo sebe dovoljno jako“, ili da ništa ne vredimo ako se ne trudimo, da je to što smo postigli nedovoljno i premalo, da moramo sve to još više i jače. Vremenom, samokritične misli se grupišu u priče ili narative, a onda te priče pričamo sebi svakodnevno, pažljivo ih uobličavamo i iznova stvaramo, a potom ih ponavljamo dok ne izgubimo svesnost da su one samo priče i ništa više od toga."