Panika i panični napadi

Panika je najesktremniji oblik anksioznosti. Panični napad je iznenadan napad intenzivnog straha i neprijatnosti koji doživljava maksimum tokom nekoliko minuta i uključuje bar četiri od sledećih simptoma:

  • Palpitacije (jaki i ubrzani otkucaji srca)
  • Drhtavica
  • Pojačano znojenje
  • Bujica misli
  • “Tunel vizija”
  • Strah od gubitka kontrole ili strah da ćete poludeti
  • Senzacije kratkoće daha ili gušenja
  • Bol u predelu grudi
  • Derealizacija (gubitak osećanja stvarnosti) ili depersonalizacija (osećanje razdvojenosti i distance od samog sebe)
  • Mučnina i problemi sa stomakom
  • Vrtoglavica i nesvestica
  • Trnci, napadi vrućine
  • Parestezija (poremećeni osećaj bez unutrašnjih ili spoljašnjih nadražaja, u obliku trnaca, iglica, bockanja, žarenja ili pečenja)
  • Strah od smrti

Veruje se da je bar 30 procenata ljudi doživelo bar jednom panični napad u životu. Panični napad se razlikuje od “obične” anksioznosti po intenzitetu fizičkih simptoma, kao što su ubrzan rad srca ili osećanje “grudve/kamena u stomaku”. Oni obično dostižu vrhunac posle 10 minuta ili manje, a onda počnu da opadaju. Ljudi koji pate od paničnih napada često se obraćaju lekaru ili hitnoj pomoći, zbog toga što simptomi liče na one koje postoje kod srčanih oboljenja, problema sa štitnom žlezdom, i drugih bolesti.

Panični napadi se mogu desiti kada je osoba mirna ili anksiozna. Oni su krajnje neprijatni i mogu biti veoma zastrašujući. Kao rezultat ovoga, ljudi koji pate od paničnih napada se često boje sledećeg napada, pa prilagođavaju svoj životni stil tome da se to ne dogodi (na primer, ako su “okidači” paničnog napada drugi ljudi ili gužve, počinju da izbegavaju socijalne situacije).

Jedan od najvećih problema je to osećanje stida—većina se plaši da kaže nekome i da se poveri da ima ovakve probleme. Zbog toga, ljudi često dugo pate u samoći i povlače se od svoje porodice, prijatelja i bližnjih. Oni ne znaju da je ovo stanje izuzetno izlečivo i da je moguće postepeno, korak po korak, doći do značenja i kontrole paničnih napada, kao i značajnog umanjenja simptoma i patnje.

Panični napadi se mogu tretirati veoma uspešno, ali većina ljudi ne shvata da imaju to stanje, ili su suviše uplašeni kako bi potražili profesionalnu pomoć zbog stida ili straha od toga da će im neko reći kako su njihovi simptomi umišljeni. Neki ljudi ne znaju šta tačno uzrokuje simptome paničnog napada, i mogu tražiti medicinsku pomoć iznova i iznova, plašeći se npr. napada astme ili srčanog udara.